Dobrodošli! Kako ste?
Moje ime je Branislav Urban.
Nekad mi tako dođe,
nekad ostane,
nekad prođe...
ZAŠTO SMO SAMI
ZAŠTO SMO SAMI
Ja u sobi sedim tužan
Pijem hladno gorko pivo
Sta životu ja da dam
Da mi nebi bilo krivo
Što sam sada sam.
*
Tamo negde u daljini
Ona sada sedi sama
Misao joj negde luta
Dok napolju pada tama
Što je sada sama.
*
U glavi joj misli lete
Dim cigare tugu zove
Usne samo suze piju
Svetla svaki drhtaj love
Što je sada sama.
*
Plava kosa miluje joj grudi
Dok kod mene ljubav mami
Zar smo stvarno mi toliko ludi
Što smo sada rastavljeni, sami.
Ja u sobi sedim tužan
Pijem hladno gorko pivo
Sta životu ja da dam
Da mi nebi bilo krivo
Što sam sada sam.
*
Tamo negde u daljini
Ona sada sedi sama
Misao joj negde luta
Dok napolju pada tama
Što je sada sama.
*
U glavi joj misli lete
Dim cigare tugu zove
Usne samo suze piju
Svetla svaki drhtaj love
Što je sada sama.
*
Plava kosa miluje joj grudi
Dok kod mene ljubav mami
Zar smo stvarno mi toliko ludi
Što smo sada rastavljeni, sami.
ZAŠTO MENE ZA SVE KRIVIŠ
ZAŠTO MENE ZA SVE KRIVIŠ
Zašto mene za sve kriviš
Kad si bila ljubav moja
Da sam bio ja u pravu
Shvatiće to duša tvoja.
*
Ti shvatićeš zašto patiš
Davao sam sebe celog
Nisi znala to da ceniš
Ostala si srca svelog.
*
I kada srce zaluta
Kada se ljubav ugasi
Tek tad znaćeš dušo moja
Kad su bili sretni časi.
Zašto mene za sve kriviš
Kad si bila ljubav moja
Da sam bio ja u pravu
Shvatiće to duša tvoja.
*
Ti shvatićeš zašto patiš
Davao sam sebe celog
Nisi znala to da ceniš
Ostala si srca svelog.
*
I kada srce zaluta
Kada se ljubav ugasi
Tek tad znaćeš dušo moja
Kad su bili sretni časi.
ŠUMSKA VILA
Šumska Vila
Kad pogledam tvoju plavu kosu,
Tvoje telo k’o u šumske vile,
Moje srce svo je u zanosu
I setim se reči što su tvoje bile.
*
Rekla si mi da me voliš strasno,
Govorila da sam sve za tebe
Kada shvatih već je bilo kasno
Volela si uvek, uvek samo sebe.
*
Sad se vraćaš da oproštaj tražiš
Kažeš želiš da ispraviš greške
Za mene si prestala da važiš
Tvoje greške bile su preteške.
*
Možda te još volim malo
Al’ me sudba naučila
Što je meni više stalo
Više si me ti mučila.
Kad pogledam tvoju plavu kosu,
Tvoje telo k’o u šumske vile,
Moje srce svo je u zanosu
I setim se reči što su tvoje bile.
*
Rekla si mi da me voliš strasno,
Govorila da sam sve za tebe
Kada shvatih već je bilo kasno
Volela si uvek, uvek samo sebe.
*
Sad se vraćaš da oproštaj tražiš
Kažeš želiš da ispraviš greške
Za mene si prestala da važiš
Tvoje greške bile su preteške.
*
Možda te još volim malo
Al’ me sudba naučila
Što je meni više stalo
Više si me ti mučila.
PUTEVI ŽIVOTA
PUTEVI ŽIVOTA
Kuda nas vode putevi života
Gde nas je sudba povela sad
Zar život nije najveća lepota
Zar čovek mora doživet pad.
*
Kuda smo pošli i šta nas čeka
Dal' neko može sve to da zna
Pesma nam kaže da život je rekla
Zar mora biti to reka zla.
*
Kuda se ide ka ljudskom miru
čoveče reči, reci nam sad
Jer put naš sada ide ka viru
U kome tone i star i mlad.
*
Jednoga dana doćI će sreća
Ponovo čovek postaće div
Put će osvetlit' hiljade sveća
I svako biće veseo, živ.
Kuda nas vode putevi života
Gde nas je sudba povela sad
Zar život nije najveća lepota
Zar čovek mora doživet pad.
*
Kuda smo pošli i šta nas čeka
Dal' neko može sve to da zna
Pesma nam kaže da život je rekla
Zar mora biti to reka zla.
*
Kuda se ide ka ljudskom miru
čoveče reči, reci nam sad
Jer put naš sada ide ka viru
U kome tone i star i mlad.
*
Jednoga dana doćI će sreća
Ponovo čovek postaće div
Put će osvetlit' hiljade sveća
I svako biće veseo, živ.
MITROVICE RODNI GRADE
MITROVICE RODNI GRADE
Rimljani su davno znali
Prestonicu gde da stave
I njime je bilo jasno
Da su na tlu svetske slave
Sirmiume rodni grade
*
S jadne strane Fruška gora
Proteže se moćno, smelo
S druge strane rekla Sava
Dodiruje gradsko telo
Mitrovice rodni grade
*
Ponovo ćeš biti slavna
Bićeš ponos celog sveta
Pariz bićeš na Balkanu
I trajaćeš mnogo leta
Najmiliji rodni grade.
Rimljani su davno znali
Prestonicu gde da stave
I njime je bilo jasno
Da su na tlu svetske slave
Sirmiume rodni grade
*
S jadne strane Fruška gora
Proteže se moćno, smelo
S druge strane rekla Sava
Dodiruje gradsko telo
Mitrovice rodni grade
*
Ponovo ćeš biti slavna
Bićeš ponos celog sveta
Pariz bićeš na Balkanu
I trajaćeš mnogo leta
Najmiliji rodni grade.
BAGREM STARI
BAGREM STARI
U krošnji bagrema starog
Granje likove stvara
I uvek kad ga gledam
Oblik mi oči vara.
*
Vidim konture naše
Kako se ljube strasno
Setim se sretnih dana
Pre no što beše kasno.
*
Kad vetar zapuše s' juga
Zanjiše bagrem stari
Nestanu likovi naši
Ni ljubav više ne žari.
*
Dal' nam se to bagrem ruga
što ljubav više ne plamti
Il' vetar tiho nam šapće
Samo se ljubav pamti.
U krošnji bagrema starog
Granje likove stvara
I uvek kad ga gledam
Oblik mi oči vara.
*
Vidim konture naše
Kako se ljube strasno
Setim se sretnih dana
Pre no što beše kasno.
*
Kad vetar zapuše s' juga
Zanjiše bagrem stari
Nestanu likovi naši
Ni ljubav više ne žari.
*
Dal' nam se to bagrem ruga
što ljubav više ne plamti
Il' vetar tiho nam šapće
Samo se ljubav pamti.
LJUBAV
LJUBAV
Neko još veruje da ljubav se uči
Neko još trvdi da voleti zna,
Al’ samo onaj kog’ ljubav muči
Može da kaže, voleo sam ja.
*
Niko još ljubav kupio nije,
Niko je neće dobiti sam,
Jer ljubav veliku tajnu krije
Za ljubav treba dva srca plam.
*
I kad starost bore stvori,
I zakuca zadnji čas,
Za ljubav se srce bori
Jer još uvek veruje u spas.
*
Život je reka po kojoj brode,
Oni što traže za sebe raj,
I samo neki za ljubav se rode
Dok druge čeka nesrećan kraj.
Neko još veruje da ljubav se uči
Neko još trvdi da voleti zna,
Al’ samo onaj kog’ ljubav muči
Može da kaže, voleo sam ja.
*
Niko još ljubav kupio nije,
Niko je neće dobiti sam,
Jer ljubav veliku tajnu krije
Za ljubav treba dva srca plam.
*
I kad starost bore stvori,
I zakuca zadnji čas,
Za ljubav se srce bori
Jer još uvek veruje u spas.
*
Život je reka po kojoj brode,
Oni što traže za sebe raj,
I samo neki za ljubav se rode
Dok druge čeka nesrećan kraj.