![Picture](/uploads/5/7/9/4/57949871/prvi-korak_orig.jpg)
PRVI KORAK
![Picture](/uploads/5/7/9/4/57949871/disko-fill_1.jpg)
Opet taj petak. Petak ko petak, samo je datum drugačiji. Sve je navodilo na pomisao da će to petak veče biti još jedno od istih u nizu. Repriza.
Izlazak u grad sa društvom, turneja po lokalnim kafićima, razgovori o uobičajenim prežvakanim temama, bio je davno napisani scenario kojeg smo svi napamet naučili. Veče smo završili u diskoteci, kao i mnogo petaka pre toga.
A tamo, u diskoteci, male grupice ljudi, zatvorene u svoje krugove, odavale su utisak da se odlično zabavljaju.
Muzika glasna, meša se u misli. Kad pričam sa nekim ne čujem sam sebe, a kamoli da me čuje sagovornik.
“Hej, šta sam ti rekao malopre? Nisam čuo šta sam ti rekao, jel' možeš da mi prepričaš šta sam ti rekao?”, mogao bi da glasi razgovor, koji svako od posetilaca diskoteke vodi, opet, sam sa sobom u toj zagušljivoj atmosferi.
“Šta ima da razgovaraš? Ovde se dolazi da se izigraš”, rekao bi neko.
Imaš osećaj kao da polako puštaš korenje od dugog stajanja na jednom mestu.
Neša, Guja i ja smo uzeli po flašu piva i zašančili se u uglu sale. Navalili smo da pijemo kao da umiremo od žeđi. Blag uticaj alkohola nagonio me na akciju. Ako ništa drugo, bar su se krvna zrnca rastrčala po venama. Neka se ona zabavljaju, ako to meni ne uspeva.
Izlazak u grad sa društvom, turneja po lokalnim kafićima, razgovori o uobičajenim prežvakanim temama, bio je davno napisani scenario kojeg smo svi napamet naučili. Veče smo završili u diskoteci, kao i mnogo petaka pre toga.
A tamo, u diskoteci, male grupice ljudi, zatvorene u svoje krugove, odavale su utisak da se odlično zabavljaju.
Muzika glasna, meša se u misli. Kad pričam sa nekim ne čujem sam sebe, a kamoli da me čuje sagovornik.
“Hej, šta sam ti rekao malopre? Nisam čuo šta sam ti rekao, jel' možeš da mi prepričaš šta sam ti rekao?”, mogao bi da glasi razgovor, koji svako od posetilaca diskoteke vodi, opet, sam sa sobom u toj zagušljivoj atmosferi.
“Šta ima da razgovaraš? Ovde se dolazi da se izigraš”, rekao bi neko.
Imaš osećaj kao da polako puštaš korenje od dugog stajanja na jednom mestu.
Neša, Guja i ja smo uzeli po flašu piva i zašančili se u uglu sale. Navalili smo da pijemo kao da umiremo od žeđi. Blag uticaj alkohola nagonio me na akciju. Ako ništa drugo, bar su se krvna zrnca rastrčala po venama. Neka se ona zabavljaju, ako to meni ne uspeva.
![Picture](/uploads/5/7/9/4/57949871/blondija_1.jpg)
- Koja je ova riba? Nisam je ranije video u gradu – oglasio se Guja nekoliko minuta kasnije, derući mi se na uvo.
“Koja sad riba?”, zapitao sam se. Diskoteka je bila puna riba. Kao da mi je rekao da je u šumi video drvo. Ipak, interesovalo me je na koju ribu je Guja “bacio oko”. Pratio sam njegov pogled kako bih mogao da naslutim na koju devojku su se odnosile njegove reči.
Nije mi dugo trebalo da otkrijem izgled zagonentne osobe.
O, da, bila je dobra riba. Nije bilo sumnje na koju devojku je Guja mislio, jer se samo jedna isticala svojim izgledom u moru devojaka.
Plavokosa devojka, srednjeg rasta, prijatne spoljašnjosti, stajala je u uglu u društvu druge devojke. Na njenom lepom licu pažnju su mi privukle blago napućene usne i prćast nosić, koji su odavali neku dozu ljupkosti u njenom izgledu.
Po njenom držanju, u toku večeri, moglo bi se naslutiti da je ona bila prilično ne zaintreresovana za zbivanja oko sebe.
Ja sam, pak, takvo njeno ponašanje shvatio kao odbranbeni sistem, kojim se služila da se odbrani od nasrtljivaca. Bilo je očigledno da je privlačila veliku pažnju mase. Naročito muškaraca.
Ta činjenica je povlačila i dodatno pitanje za mene, jer sam imao, sada već odlučnu, nameru da se upoznam sa njom. Kako joj prići, a da je ne uznemirim? Bilo je za očekivati da je tako lepa devojka nailazila sa svakojake tipove u svom životu. Tipove koji su pokušali da je zavedu na bilo kakav način i iz bilo kakvih pobuda. Pitao sam se šta da učinim, kako da joj priđem, a da to ne deluje napadno i bez stila.
“Koja sad riba?”, zapitao sam se. Diskoteka je bila puna riba. Kao da mi je rekao da je u šumi video drvo. Ipak, interesovalo me je na koju ribu je Guja “bacio oko”. Pratio sam njegov pogled kako bih mogao da naslutim na koju devojku su se odnosile njegove reči.
Nije mi dugo trebalo da otkrijem izgled zagonentne osobe.
O, da, bila je dobra riba. Nije bilo sumnje na koju devojku je Guja mislio, jer se samo jedna isticala svojim izgledom u moru devojaka.
Plavokosa devojka, srednjeg rasta, prijatne spoljašnjosti, stajala je u uglu u društvu druge devojke. Na njenom lepom licu pažnju su mi privukle blago napućene usne i prćast nosić, koji su odavali neku dozu ljupkosti u njenom izgledu.
Po njenom držanju, u toku večeri, moglo bi se naslutiti da je ona bila prilično ne zaintreresovana za zbivanja oko sebe.
Ja sam, pak, takvo njeno ponašanje shvatio kao odbranbeni sistem, kojim se služila da se odbrani od nasrtljivaca. Bilo je očigledno da je privlačila veliku pažnju mase. Naročito muškaraca.
Ta činjenica je povlačila i dodatno pitanje za mene, jer sam imao, sada već odlučnu, nameru da se upoznam sa njom. Kako joj prići, a da je ne uznemirim? Bilo je za očekivati da je tako lepa devojka nailazila sa svakojake tipove u svom životu. Tipove koji su pokušali da je zavedu na bilo kakav način i iz bilo kakvih pobuda. Pitao sam se šta da učinim, kako da joj priđem, a da to ne deluje napadno i bez stila.
![Picture](/uploads/5/7/9/4/57949871/slow-danc_1.jpg)
A tada se diskotekom razlila lagana muzika, muzika za ples. To me je pomalo začudilo, jer se tako nešto nije dešavalo često. Gotovo nikada.
Doduše, stariji frajeri su mi pričali da je nekada u disko klubovima u našem gradu, sat vremena bilo obavezno puštanje muzike za ples. Vremenom, taj običaj je prestao da se upražnjava iz nepoznatog razloga.
Meni je ideja plesa zvučala kao dobar način da se priđe devojci koja mi se sviđa. Na taj način odmah mogu da saznam na čemu sam, jer ako devojka pristane da pleše samnom to daje procenat od sedamdeset odsto da imam neke šanse kod nje. Bar sam ja tako rezonovao.
Nadajući se najboljem, sada sam ugledao svoju šansu da priđem lepotici i zamolim je za ples.OtpivšI gutljaj piva, krenuo sam ka njoj probijajući se kroz masu ljudi.
Stao sam ispred devojke i sačekao da primeti moje prisustvo, da me pogleda.
- Plešeš? - upitah blago se nagnuvši ka njoj.
- Ne, stojim u mestu - uzvratila je.
- Da li bi pristala da plešeš samnom - pokušah ponovo.
- Pitaj me, pa ćeš saznati - nastavila je da me zeza.
- Da li bi mi učinila zadovoljstvo da plešeš sa mnom - pokušah još jednom. Treća sreća. Tako kažu.
- Učinila ti zadovoljstvo?! A šta je sa mojim zadovoljstvom? - opovrgla je izreku i uzdrmala moju nadu da ću plesati sa njom i bolje je upoznati.
Odlučio sam da odustanem od svojih namera. Imao sam utisak da će muzika za ples prestati, dok se ona ne odluči. Okrenuo sam se i krenuo ka svojim drugovima, koji su se podrugljivo kezili što sam ispušio kod ribe.
Doduše, stariji frajeri su mi pričali da je nekada u disko klubovima u našem gradu, sat vremena bilo obavezno puštanje muzike za ples. Vremenom, taj običaj je prestao da se upražnjava iz nepoznatog razloga.
Meni je ideja plesa zvučala kao dobar način da se priđe devojci koja mi se sviđa. Na taj način odmah mogu da saznam na čemu sam, jer ako devojka pristane da pleše samnom to daje procenat od sedamdeset odsto da imam neke šanse kod nje. Bar sam ja tako rezonovao.
Nadajući se najboljem, sada sam ugledao svoju šansu da priđem lepotici i zamolim je za ples.OtpivšI gutljaj piva, krenuo sam ka njoj probijajući se kroz masu ljudi.
Stao sam ispred devojke i sačekao da primeti moje prisustvo, da me pogleda.
- Plešeš? - upitah blago se nagnuvši ka njoj.
- Ne, stojim u mestu - uzvratila je.
- Da li bi pristala da plešeš samnom - pokušah ponovo.
- Pitaj me, pa ćeš saznati - nastavila je da me zeza.
- Da li bi mi učinila zadovoljstvo da plešeš sa mnom - pokušah još jednom. Treća sreća. Tako kažu.
- Učinila ti zadovoljstvo?! A šta je sa mojim zadovoljstvom? - opovrgla je izreku i uzdrmala moju nadu da ću plesati sa njom i bolje je upoznati.
Odlučio sam da odustanem od svojih namera. Imao sam utisak da će muzika za ples prestati, dok se ona ne odluči. Okrenuo sam se i krenuo ka svojim drugovima, koji su se podrugljivo kezili što sam ispušio kod ribe.
![Picture](/uploads/5/7/9/4/57949871/slow-dance-2_1.jpg)
A tada sam osetio njenu ruku na mojoj mišici. Zaustavila me je.
- Bilo bi mi zadovoljstvo da plešem sa tobom - gledala me je zavodnički.
- Ne znam kako da ti pomognem. Ja sam se ohladio od ideje. Izgubio sam volju za plesom - uzvratih zajedljivo.
- Šteta, jer ćeš morati da plešeš sa mnom. Bilo bi mi drago ako oboje budemo uživali u tome - Stala je ispred mene, streljajućI me crnim očima.
- Aaajde dobro - nećkao sam se. U šali naravno. - Ali samo tri plesa.
- Zbog čega tri plesa?
- Prvi ples da te bolje upoznam, drugi da te zavedem, a treći da te nagovorim da pođeš sa mnom u krevet.
- Možda ti neće biti potrebna sva tri plesa za ostvarenje svojih namera…A možda će ti biti malo.
- Zaplešimo, pa ćemo saznati - poveo sam je ka podijumu.
Diskotekom su se razlivali zvuci lagane muzike. Nekoliko parova je već plesalo na sredini sale.
- Predpostavljam da nisi iz Mitrovice - rekao sam kad smo se našli u zagrljaju. - Nisam te ranije viđao ovde.
- Možda me nisi primećivao ranije - ispitivački me je gledala u oči.
- To nije moguće. Takvo lice se ne zaboravlja lako - blago sam je privukao k sebi.
- Možda sam imala drugačiju frizuru. Frizura menja izgled - nastavila je sa predpostavkama.
- Tvoje savršeno telo bi te odalo.
- Možda sam imala zimsku garderobu na sebi, pa nisi mogao da primetiš moje telo.
- Odale bi te te divne, zavodljive oči - nisam se predavao.
- Možda… - na sreću ostala je bez ideja. - U redu. U pravu si. Ja nisam iz ovih krajeva. Došla sam u posetu kod tetke…Zovem se Ceca, ako te to interesuje.
- Naravno da me interesuje. Sada znam kako se zove najlepša devojka u diskoteci - umilno se iskezih. - Od početka sam znala da nisi odavde. Čovek mora da bude slep da te ne primeti u svojoj okolini - stegao sam je uz sebe. Naša tela su se savršeno uklapala, pripijena jedno uz drugo. - Da li tvoja tetka živi ovde, u gradu?
- Ne. Ona živi preko mosta, u Mačvi.
- To znači da si daleko od tetkine kuće, a kasno je. Možda bi bilo bolje da večeras prespavaš kod mene. Imam širok krevet.
- Koliko ja znam da brojim, ovo je tek prvi ples, a ti me već pozivaš u krevet.
- Sama si rekla da mi neće biti potrebna sva tri plesa za ostvarenje mojih namera.
- Rekla sam i to da ti neće biti dovoljno tri plesa za to. Osim toga, tetkina kuća je blizu, čim pređeš most.
- Čim pređem most?! Zbog čega bih ja prelazio most i išao kod tvoje tetke?
- Možda zbog toga što si mi rekao, već je prilično kasno – zastala je očekujući moj odgovor.
- Biće mi zadovoljstvo – uhvatio sam je za ruku i poveo iz diska.
- Bilo bi mi zadovoljstvo da plešem sa tobom - gledala me je zavodnički.
- Ne znam kako da ti pomognem. Ja sam se ohladio od ideje. Izgubio sam volju za plesom - uzvratih zajedljivo.
- Šteta, jer ćeš morati da plešeš sa mnom. Bilo bi mi drago ako oboje budemo uživali u tome - Stala je ispred mene, streljajućI me crnim očima.
- Aaajde dobro - nećkao sam se. U šali naravno. - Ali samo tri plesa.
- Zbog čega tri plesa?
- Prvi ples da te bolje upoznam, drugi da te zavedem, a treći da te nagovorim da pođeš sa mnom u krevet.
- Možda ti neće biti potrebna sva tri plesa za ostvarenje svojih namera…A možda će ti biti malo.
- Zaplešimo, pa ćemo saznati - poveo sam je ka podijumu.
Diskotekom su se razlivali zvuci lagane muzike. Nekoliko parova je već plesalo na sredini sale.
- Predpostavljam da nisi iz Mitrovice - rekao sam kad smo se našli u zagrljaju. - Nisam te ranije viđao ovde.
- Možda me nisi primećivao ranije - ispitivački me je gledala u oči.
- To nije moguće. Takvo lice se ne zaboravlja lako - blago sam je privukao k sebi.
- Možda sam imala drugačiju frizuru. Frizura menja izgled - nastavila je sa predpostavkama.
- Tvoje savršeno telo bi te odalo.
- Možda sam imala zimsku garderobu na sebi, pa nisi mogao da primetiš moje telo.
- Odale bi te te divne, zavodljive oči - nisam se predavao.
- Možda… - na sreću ostala je bez ideja. - U redu. U pravu si. Ja nisam iz ovih krajeva. Došla sam u posetu kod tetke…Zovem se Ceca, ako te to interesuje.
- Naravno da me interesuje. Sada znam kako se zove najlepša devojka u diskoteci - umilno se iskezih. - Od početka sam znala da nisi odavde. Čovek mora da bude slep da te ne primeti u svojoj okolini - stegao sam je uz sebe. Naša tela su se savršeno uklapala, pripijena jedno uz drugo. - Da li tvoja tetka živi ovde, u gradu?
- Ne. Ona živi preko mosta, u Mačvi.
- To znači da si daleko od tetkine kuće, a kasno je. Možda bi bilo bolje da večeras prespavaš kod mene. Imam širok krevet.
- Koliko ja znam da brojim, ovo je tek prvi ples, a ti me već pozivaš u krevet.
- Sama si rekla da mi neće biti potrebna sva tri plesa za ostvarenje mojih namera.
- Rekla sam i to da ti neće biti dovoljno tri plesa za to. Osim toga, tetkina kuća je blizu, čim pređeš most.
- Čim pređem most?! Zbog čega bih ja prelazio most i išao kod tvoje tetke?
- Možda zbog toga što si mi rekao, već je prilično kasno – zastala je očekujući moj odgovor.
- Biće mi zadovoljstvo – uhvatio sam je za ruku i poveo iz diska.
![Picture](/uploads/5/7/9/4/57949871/most-1_1.jpg)
Posle kratke šetnje pored reke, našli smo se na pešačkom mostu, koji spaja obale Srema i Mačve. Mostu koji je postao jedan od znamenja Sremske Mitrovice.
Zaustavili smo se na sredini mosta sa kojeg se pruže divan pogled na grad u noći i reku Savu u kojoj su se prelivali mesečevi zraci.
- Da li znaš da je ovo najduži pešački most u Evropi? - upitah Cecu, nalegavši se na ogradu mosta.
- Da li ti to pokušavaš da me impresioniraš svojim znanjem? – našalila se Ceca.
- Ja, zapravo pokušavam da održim konverzaciju, čekajući pravi trenutak da te poljubim.
- Zašto me jednostavno ne poljubiš? – ravnodušno je upitala.
- Osećao bih se glupo kada bih te iznenadio dok pričaš, i kada bi ti nastavila da mi pričaš u usta.
- Vidim da si ti jedan od onih frajera koji previše razmišlja. Jedan od…
Nije stigla da završi rečenicu jer sam joj začepio usta mojim usnama. Poljubio sam je, strasno, dugo.
Ceca nije nastavila da mi priča u usta.
- Nije uvek prednost što si ti taj od koga se očekuje da napraviš prvi korak prema devojci - pravdao sam se, privlačeći Cecu uz sebe.
- Za to ste se vi, muškarci, izborili kroz vekove - doza ironije osećala se u njenom glasu.
- Tačno. Mada meni nije lako da reagujem na pravi način kada se nađem pred tako slatkim stvorenjem kao što si ti. Kada se nađem pred devojkom koju bih najradije stavio na pijedestai i gledao po ceo dan.
- Za tu svrhu mogu da ti dam moju sliku - nastavila je da me zadirkuje. - Ja sam od krvi i mesa. Želim da me muškarac dodiruje, miluje, a ne samo da me gleda.
- To je lako ostvarivo - snažno sam je privukao sebi i poljubio. Našli smo se u strasnom zagrljaju, stojeći na mostu ispod kojeg je Sava tiho tekla.
Iznenada, obasjao nas je snažan snop svetlosti. Dolazio je sa površine vode. Pogledali smo ka Savi.
Ugledali smo mali brod koji se približavao mostu. Reflektor je bio uperen ka nama. Odmah zatim, začula se brodska sirena. Bilo je jasno da smo privukli pažnju kapetana brodice, koji je odlučio da rasvetli Cecin i moj romantični trenutak na mostu.
Mahnuli smo kapetanu u znak pozdrava.
Zaustavili smo se na sredini mosta sa kojeg se pruže divan pogled na grad u noći i reku Savu u kojoj su se prelivali mesečevi zraci.
- Da li znaš da je ovo najduži pešački most u Evropi? - upitah Cecu, nalegavši se na ogradu mosta.
- Da li ti to pokušavaš da me impresioniraš svojim znanjem? – našalila se Ceca.
- Ja, zapravo pokušavam da održim konverzaciju, čekajući pravi trenutak da te poljubim.
- Zašto me jednostavno ne poljubiš? – ravnodušno je upitala.
- Osećao bih se glupo kada bih te iznenadio dok pričaš, i kada bi ti nastavila da mi pričaš u usta.
- Vidim da si ti jedan od onih frajera koji previše razmišlja. Jedan od…
Nije stigla da završi rečenicu jer sam joj začepio usta mojim usnama. Poljubio sam je, strasno, dugo.
Ceca nije nastavila da mi priča u usta.
- Nije uvek prednost što si ti taj od koga se očekuje da napraviš prvi korak prema devojci - pravdao sam se, privlačeći Cecu uz sebe.
- Za to ste se vi, muškarci, izborili kroz vekove - doza ironije osećala se u njenom glasu.
- Tačno. Mada meni nije lako da reagujem na pravi način kada se nađem pred tako slatkim stvorenjem kao što si ti. Kada se nađem pred devojkom koju bih najradije stavio na pijedestai i gledao po ceo dan.
- Za tu svrhu mogu da ti dam moju sliku - nastavila je da me zadirkuje. - Ja sam od krvi i mesa. Želim da me muškarac dodiruje, miluje, a ne samo da me gleda.
- To je lako ostvarivo - snažno sam je privukao sebi i poljubio. Našli smo se u strasnom zagrljaju, stojeći na mostu ispod kojeg je Sava tiho tekla.
Iznenada, obasjao nas je snažan snop svetlosti. Dolazio je sa površine vode. Pogledali smo ka Savi.
Ugledali smo mali brod koji se približavao mostu. Reflektor je bio uperen ka nama. Odmah zatim, začula se brodska sirena. Bilo je jasno da smo privukli pažnju kapetana brodice, koji je odlučio da rasvetli Cecin i moj romantični trenutak na mostu.
Mahnuli smo kapetanu u znak pozdrava.
![Picture](/uploads/5/7/9/4/57949871/naked-1_1.jpg)
Nakon kraćeg zadržavanja na mostu, krenuli smo ka kući Cecine tetke. Poljubio sam Cecu u znak rastanka ispred ulaznih vrata kuće. Krenuo sam nazad u Srem.
- Zar nećeš da uđeš unutra, da popijemo kafu? - upitala je Ceca, naslonivši se na ulazna vrata.
- Da li će tetka imati nešto protiv?
- Sumnjam. Ona je otišla u Beograd, i ne vraća se do sutra. Ne verujem da će saznati da si ti bio sa mnom u njenoj sobi…kući - usledila je ispravka. Jezik hoće pravo.
Naravno, pristao sam na njen poziv. Ko ne bi?
Prišao sam Ceci sa leđa dok je zaključavala ulazna vrata za nama. Uhvatio sam je oko struka i poljubio u vrat. Polako sam je okrenuo i poljubio u usta, priljubivšI njeno zanosno telo uz ulazna vrata.
- Polako! Jel’ ti se žuri negde? - odgurnula me je od sebe.
- Da. Žuri mi se da te osetim celu u svom zagrljaju - krenuo sam ka njoj.
- Polako. Što me više želiš, više ćeš se popaliti - izazivala me je.
- Ako se budem popalio više nego što jesam - biću kremiran.
- Nema potrebe za žurbom. Sada smo sasvim sami i imamo dosta vremena - rekla je koračajući unatraške, udaljavajućI se od mene. Polako je otkopčavala dugmad na bluzi, a zatim ju je spustila ispod mojih nogu.
Ja sam sledio njen primer. Išao sam za njom - skidao odeću sa sebe. Tako smo se našli u spavaćoj sobi, gotovo goli.
- Ups! - uskliknula je Ceca, udarivši nogama u ivicu kreveta. Nije više mogla da uzmiče. Verovatno da nije ni htela.
- Ups! - ponovio sam ja, uhvativši je oko struka. Poljubio sam je, a zatim oborio na krevet.
LJubio sam njeno ustreptalo telo. Ljubio sam njene zanosne grudi, njen stomak, bedra. Uživao sam u svakom dodiru sa njenim nagim telom. A tada sam ušao u nju.
Ceca je duboko uzdisala osetivšI me u sebi. Zagrlila me je i strasno stezala uz sebe.
Nakon nezaboravnih trenutaka provedenih u Cecinom zagrljaju, ispunjavao sam njeno telo toplinom.
NašI strasni uzdisaji ispunjavali su tetkinu sobu.
Nekoliko minuta kasnije, zagrljeni smo ležali na krevetu.
- O čemu razmiljaš? – upitala je Ceca, milujući me po grudima.
- Razmišljam o tome kako je, na posletku, sve ispalo naopačke.
- Šta je to ispalo naopačke?
- Ja sam želeo da te zavedem. Ja sam želeo da te oborim s nogu…
- Oborio si me s nogu. Zar ne vidiš da ležim? - našalila se Ceca.
Ja sam želeo da te oborim s nogu, i da te odvedem u krevet. A na kraju si sve to ti učinila meni. To je naopačke.
- Tačno. Ali ti si prvi prišao meni - rekla je kao da me teši.
- Zaista!...Ja sam tebi prvi prišao - rekoh pobednički. Neko mora da napravi PRVI KORAK, onaj najvažniji.
- Zar nećeš da uđeš unutra, da popijemo kafu? - upitala je Ceca, naslonivši se na ulazna vrata.
- Da li će tetka imati nešto protiv?
- Sumnjam. Ona je otišla u Beograd, i ne vraća se do sutra. Ne verujem da će saznati da si ti bio sa mnom u njenoj sobi…kući - usledila je ispravka. Jezik hoće pravo.
Naravno, pristao sam na njen poziv. Ko ne bi?
Prišao sam Ceci sa leđa dok je zaključavala ulazna vrata za nama. Uhvatio sam je oko struka i poljubio u vrat. Polako sam je okrenuo i poljubio u usta, priljubivšI njeno zanosno telo uz ulazna vrata.
- Polako! Jel’ ti se žuri negde? - odgurnula me je od sebe.
- Da. Žuri mi se da te osetim celu u svom zagrljaju - krenuo sam ka njoj.
- Polako. Što me više želiš, više ćeš se popaliti - izazivala me je.
- Ako se budem popalio više nego što jesam - biću kremiran.
- Nema potrebe za žurbom. Sada smo sasvim sami i imamo dosta vremena - rekla je koračajući unatraške, udaljavajućI se od mene. Polako je otkopčavala dugmad na bluzi, a zatim ju je spustila ispod mojih nogu.
Ja sam sledio njen primer. Išao sam za njom - skidao odeću sa sebe. Tako smo se našli u spavaćoj sobi, gotovo goli.
- Ups! - uskliknula je Ceca, udarivši nogama u ivicu kreveta. Nije više mogla da uzmiče. Verovatno da nije ni htela.
- Ups! - ponovio sam ja, uhvativši je oko struka. Poljubio sam je, a zatim oborio na krevet.
LJubio sam njeno ustreptalo telo. Ljubio sam njene zanosne grudi, njen stomak, bedra. Uživao sam u svakom dodiru sa njenim nagim telom. A tada sam ušao u nju.
Ceca je duboko uzdisala osetivšI me u sebi. Zagrlila me je i strasno stezala uz sebe.
Nakon nezaboravnih trenutaka provedenih u Cecinom zagrljaju, ispunjavao sam njeno telo toplinom.
NašI strasni uzdisaji ispunjavali su tetkinu sobu.
Nekoliko minuta kasnije, zagrljeni smo ležali na krevetu.
- O čemu razmiljaš? – upitala je Ceca, milujući me po grudima.
- Razmišljam o tome kako je, na posletku, sve ispalo naopačke.
- Šta je to ispalo naopačke?
- Ja sam želeo da te zavedem. Ja sam želeo da te oborim s nogu…
- Oborio si me s nogu. Zar ne vidiš da ležim? - našalila se Ceca.
Ja sam želeo da te oborim s nogu, i da te odvedem u krevet. A na kraju si sve to ti učinila meni. To je naopačke.
- Tačno. Ali ti si prvi prišao meni - rekla je kao da me teši.
- Zaista!...Ja sam tebi prvi prišao - rekoh pobednički. Neko mora da napravi PRVI KORAK, onaj najvažniji.
![](https://www.tripleclicks.com/images/icons/icon_tcCrown.gif)
This is a beautiful hand made bag from Thailand. It is very fashionable and designed after the traditional Thai Bags using beautifully hand woven cloth from Thai Tribal Looms. Hand stitched embroidery.
Top Closure: Zip
Size of Bag (WxH):35x42cm
Strap: 30cm
Inside: lined and Zip Pocket
Lightweight Large capacity
I have only one. I have seen a comparable but less detailed bag online for as much as $139.99.
The cheapest I found was same size and make but plain cloth bag for $32.99
This is a Bargin.
Elephant Shoulder Bag - only 1 in Stock - Red
This is a beautiful hand made bag from Thailand. It is very fashionable and designed after the traditional Thai Bags using beautifully hand woven cloth from Thai Tribal Looms. Hand stitched embroidery.
Top Closure: Zip
Size of Bag (WxH):35x42cm
Strap: 30cm
Inside: lined and Zip Pocket
Lightweight Large capacity
I have only one. I have seen a comparable but less detailed bag online for as much as $139.99.
The cheapest I found was same size and make but plain cloth bag for $32.99
This is a Bargin.
32.99
USD
InStock
![Picture](/uploads/5/7/9/4/57949871/editor/turmeric_7.jpg)
![](https://www.tripleclicks.com/images/icons/icon_tcCrown.gif)
My Grand Daughter is in this photo taken right after chocolate ice cream. She loves this dress and wants to wear it everyday. Mom says on some days we must wash it. They wait until Saturday and my grand daughter stays in her PJs until the dress is dry.
By the way those little shoes she wont take off either. They too are from Thailand, and worn out. They are broken actually but they squeak. And she loves the squeak.
This dress is made by the Karens, pronounced (Ka-rans), who are an indigenous people to the southeast Asian countries...
Pink HillTribe Dress - Child
My Grand Daughter is in this photo taken right after chocolate ice cream. She loves this dress and wants to wear it everyday. Mom says on some days we must wash it. They wait until Saturday and my grand daughter stays in her PJs until the dress is dry.
By the way those little shoes she wont take off either. They too are from Thailand, and worn out. They are broken actually but they squeak. And she loves the squeak.
This dress is made by the Karens, pronounced (Ka-rans), who are an indigenous people to the southeast Asian countries of Thailand and Burma.
The name ‘Karen’ has become almost synonymous with ‘Weaver’, so outstanding are the products of Karen looms. Their unusual embroidery and needle work make for widely varied types of clothing. Often the specific pattern reflect specific groups and families coming under the general heading of ‘Karen’. Almost like a Coat-of-Arms.
Originally all clothing was made of home spun cotton cloth. Even now many mountain-dwelling Karen still spin thread from their own cotton. Weaving is done on simple back-strap looms using a single warp technique.
This dress is sized for children based on age.
Ages 1-8 years are available. We will also soon have Adult versions available. Please select appropriate age. If you child is bigger than average g up a year.
Please feel free before or after your purchase to contact me with questions or details. Also other colors will become available and can be obtained if you have a preference.
*** Please note that the actual colors may vary slightly from the one you see on your screen due to monitor restrictions. In addition they are hand Woven and Hand Dyed. We try to adjust the color to match the real one as much as possible. According to the handmade nature of this offering, the measurements described above may differ a small bit from the real one.
Similar Items
23.8
USD
InStock