ONA PRAVA
- Večaras je totalna propast u gradu – požalio se moj drug Aca Guja i potegao gutljaj piva.- Ćuti. Kvariš mi koncentraciju. Spremam se da “startujem” onu mačku – pokazah na jednu od dve devojke koje su sedele za stolom u uglu kafića u kojem smo pili.
- Koju mačku? – zainteresovao se Aca. – Jel `onu debelu? – nasmejao se pokazujući na jednu od devojaka, onu “elegantno” popunjenu, da ne kažem debelu.
- Ne. Nego onu što se trenutno ne vidi od te na koju si ti mislio.
- Meni izgleda da ćes morati prvo da skloniš onu planinu ispred nje – nastavio je Aca da se šali na račun debele devojke.
A zatim sam primetio da je debeljuca ustala i krenula ka stolu za kojim je sedelo nekoliko devojaka. Zaustavila se i započela razgovor sa njima ostavljajući svoju drugaricu usamljenu za stolom.
Ja sam ugledao priliku da se ubacim na njeno mesto i uspostavim bliži kontakt sa njenom lepom drugaricom. Odmah sam krenuo u akciju.
Plavokosa devojka lepog ovalnog lica, sedela je za stolom i ispijala “Coca-Colu”. Delovala je pomalo zbunjeno. Bilo je očigledno da joj ne prija što je usamljena, što ju je drugarica ostavila samu za stolom.
Imala je sreću što sam se ja pojavio u njenom životu.
Prišao sam stolu za kojim je sedela. Nasmešio sam se prijateljski da je nebih uznemirio.
- Zdravo. Gde se ti kriješ ovih dana? – upitah je odlučivši se za šemu pogrešne osobe. – Nisam te video već dve nedelje – slagah. Nisam je video nikada u životu do te večeri.
Ona me je zbunjeno gledala svojim lepim smeđim očima. Ostala je bez teksta nekoliko trenutaka.
- Verujem da se radi o zabuni – najzad se oglasila, stidljivo se osmehnuvši. – Sigurno si me zamenio sa nekim.
- Zamenio?! – odglumih iznenađenje. – Nipošto. Da si moja ja te nebi zamenio ni sa jednom drugom – spustio sam šaku na njenu.
Devojka se stidljivo nasmešila i izvukla svoju šaku ispod moje.
U želji da iskoristim njenu zbunjenost, nastavio sam sa svojom “glumom”.
- Zar je moguće da ti je naš prošli susret tako malo značio? – upitah “uvređeno”. – Brzo si me zaboravila.
- Sada sam sigurna da si me za…, pomešao sa nekom drugom.
- Pomešao?! – “zaprepastih” se. – Ja bih te najradije pomešao sa šlagom i slasno pojeo. Toliko si mi slatka.
Devojka se vidno zacrvenela u licu. Unervozila se i spustila pogled.
Uplašio sam se da će pobeći od mene. Borio sam se sa mišlju da sam preterao, da sam bio previše napadan.
- Koju mačku? – zainteresovao se Aca. – Jel `onu debelu? – nasmejao se pokazujući na jednu od devojaka, onu “elegantno” popunjenu, da ne kažem debelu.
- Ne. Nego onu što se trenutno ne vidi od te na koju si ti mislio.
- Meni izgleda da ćes morati prvo da skloniš onu planinu ispred nje – nastavio je Aca da se šali na račun debele devojke.
A zatim sam primetio da je debeljuca ustala i krenula ka stolu za kojim je sedelo nekoliko devojaka. Zaustavila se i započela razgovor sa njima ostavljajući svoju drugaricu usamljenu za stolom.
Ja sam ugledao priliku da se ubacim na njeno mesto i uspostavim bliži kontakt sa njenom lepom drugaricom. Odmah sam krenuo u akciju.
Plavokosa devojka lepog ovalnog lica, sedela je za stolom i ispijala “Coca-Colu”. Delovala je pomalo zbunjeno. Bilo je očigledno da joj ne prija što je usamljena, što ju je drugarica ostavila samu za stolom.
Imala je sreću što sam se ja pojavio u njenom životu.
Prišao sam stolu za kojim je sedela. Nasmešio sam se prijateljski da je nebih uznemirio.
- Zdravo. Gde se ti kriješ ovih dana? – upitah je odlučivši se za šemu pogrešne osobe. – Nisam te video već dve nedelje – slagah. Nisam je video nikada u životu do te večeri.
Ona me je zbunjeno gledala svojim lepim smeđim očima. Ostala je bez teksta nekoliko trenutaka.
- Verujem da se radi o zabuni – najzad se oglasila, stidljivo se osmehnuvši. – Sigurno si me zamenio sa nekim.
- Zamenio?! – odglumih iznenađenje. – Nipošto. Da si moja ja te nebi zamenio ni sa jednom drugom – spustio sam šaku na njenu.
Devojka se stidljivo nasmešila i izvukla svoju šaku ispod moje.
U želji da iskoristim njenu zbunjenost, nastavio sam sa svojom “glumom”.
- Zar je moguće da ti je naš prošli susret tako malo značio? – upitah “uvređeno”. – Brzo si me zaboravila.
- Sada sam sigurna da si me za…, pomešao sa nekom drugom.
- Pomešao?! – “zaprepastih” se. – Ja bih te najradije pomešao sa šlagom i slasno pojeo. Toliko si mi slatka.
Devojka se vidno zacrvenela u licu. Unervozila se i spustila pogled.
Uplašio sam se da će pobeći od mene. Borio sam se sa mišlju da sam preterao, da sam bio previše napadan.
A tada sam osetio snažan pritisak na svojoj desnoj nozi. Razlog za to bila je devojkina drugarica, koja se vratila do stola i krvoločno nagazila na moju nogu ostavljajući blatnjavu mrlju na mojoj cipeli.
- Izvini – reče kratko uz podli smešak. – Zaboravila sam da visoki tipovi imaju džinovska stopala. Nisam očekivala da će se tvoje naći na mom putu – likovala je zbog svoje podlosti.
- Ne čudi me – rekoh, maramicom brišući blato sa cipele. – Da li znaš da postoji vic o tebi i prodavnici porculana? – našalih se na račun njene debljine.
- Vrlo duhovito – izkezila se podrugljivo. A zatim se okrenula ka svojoj drugarici. – Hajdemo odavde – reče joj grubo. Kao da naređuje.
Tada sam shvatio da debela zloupotrebljava stidljivost svoje drugarice.
Čišćenje blatnjave cipele, sprečilo me je da reagujem na pravi način i zaustavim devojku da ode od mene. Pre nego što sam uspeo da se snađem, njih dve su otišle iz kafića.
Da bih utolio tugu zbog neuspeha “akcije”, častio sam Acu i sebe pivom. Posle nekoliko minuta smo krenuli u diskoteku.
U diskoteci nas je dočekala zagušljiva atmosfera, kao što smo i očekivali. Aca i ja smo se usidrili za šankom i naručili pivo.
- Večeras ima dobrih riba – reče Aca Guja osvrćući se okolo.
Zgodne ribe oko nas su mu vratile veru u život.
To se nije moglo reći i za mene.
- Više me ni jedno riba ne interesuje. Ja sam svoju priliku propustio u kafiću.
- Uništila te debela. Rekao sam ti ja – likovao je Aca što je ispao dobar prorok.
Dok sam potezao gutljaj piva iz boce, pogled mi je pao na ulazna vrata diska. Malo je falilo da se zagrcnem kada sam ugledao onu istu devojku iz kafića sada kod vrata diska. Ona i njena drugarica upravo su ulazile.
Put ih je naveo ka meni.
- Izvini – reče kratko uz podli smešak. – Zaboravila sam da visoki tipovi imaju džinovska stopala. Nisam očekivala da će se tvoje naći na mom putu – likovala je zbog svoje podlosti.
- Ne čudi me – rekoh, maramicom brišući blato sa cipele. – Da li znaš da postoji vic o tebi i prodavnici porculana? – našalih se na račun njene debljine.
- Vrlo duhovito – izkezila se podrugljivo. A zatim se okrenula ka svojoj drugarici. – Hajdemo odavde – reče joj grubo. Kao da naređuje.
Tada sam shvatio da debela zloupotrebljava stidljivost svoje drugarice.
Čišćenje blatnjave cipele, sprečilo me je da reagujem na pravi način i zaustavim devojku da ode od mene. Pre nego što sam uspeo da se snađem, njih dve su otišle iz kafića.
Da bih utolio tugu zbog neuspeha “akcije”, častio sam Acu i sebe pivom. Posle nekoliko minuta smo krenuli u diskoteku.
U diskoteci nas je dočekala zagušljiva atmosfera, kao što smo i očekivali. Aca i ja smo se usidrili za šankom i naručili pivo.
- Večeras ima dobrih riba – reče Aca Guja osvrćući se okolo.
Zgodne ribe oko nas su mu vratile veru u život.
To se nije moglo reći i za mene.
- Više me ni jedno riba ne interesuje. Ja sam svoju priliku propustio u kafiću.
- Uništila te debela. Rekao sam ti ja – likovao je Aca što je ispao dobar prorok.
Dok sam potezao gutljaj piva iz boce, pogled mi je pao na ulazna vrata diska. Malo je falilo da se zagrcnem kada sam ugledao onu istu devojku iz kafića sada kod vrata diska. Ona i njena drugarica upravo su ulazile.
Put ih je naveo ka meni.
- Imaš dobre cipele – rekla je debela prolazeći pored mene. Cinično se nasmešila gledajući u moje cipele.
Tek tada sam primetio da nisam uspeo da očistim mrlju sa cipele u potpunosti.
- Trebala bi i ti da kupiš ovakve cipele. Tebi bi odgovarale baš ovakve, muške – rekoh, aludirajući da je ona muškobanjasta.
- Nemoj da joj zameriš – rekla je lepotica dok je prolazila pored mene, ljupko se osmehnuvši.
- Ja njoj ništa ne zameram. Ona se takva rodila…Ja zameram tebi – rekoh, nagnuvši ka njoj da bi me bolje čula. Muzika je bila preglasna.
- Zameraš meni?! – upitala je lepotica iznenadjeno, zaustavivši se ispred mene. – Zbog čega? Šta sam ti ja učinila?
- Zameram ti što se družiš sa njom, takvom. Za razliku od nje, ti si …DAMA.
Kada sam ugledao izraz devojčinog lica u tom trenutku, pomislio sam da će se istopiti. Toliko se raznežila da sam bio siguran da bi skočila u bunar da sam to tražio od nje.
A tada je njena drugarica ponovo stupila na scenu.
- Hajdemo dalje odavde – rekla je i grubo je povukla za ruku.
- Stani – usprotivio sam se zaustavivši lepoticu, uhvativši je za drugu ruku.
Bila je razapeta između njene drugarice i mene.
Osetio sam potrebu da stanem na kraj drskosti debele devojke – Ona ti nudi vucaranje sa jednog mesta na drugo – rekao sam devojci dok me je čežnjivo gledala. – A ja ti nudim romantičnu šetnju pored reke…Zašta ćeš se odlučiti? – upitao sam, nasmesivši se što sam nežnije umeo.
Devojka se okrenula ka svojoj drugarici i rekla:
- Vesna, …videćemo se sutra.
Tek tada sam primetio da nisam uspeo da očistim mrlju sa cipele u potpunosti.
- Trebala bi i ti da kupiš ovakve cipele. Tebi bi odgovarale baš ovakve, muške – rekoh, aludirajući da je ona muškobanjasta.
- Nemoj da joj zameriš – rekla je lepotica dok je prolazila pored mene, ljupko se osmehnuvši.
- Ja njoj ništa ne zameram. Ona se takva rodila…Ja zameram tebi – rekoh, nagnuvši ka njoj da bi me bolje čula. Muzika je bila preglasna.
- Zameraš meni?! – upitala je lepotica iznenadjeno, zaustavivši se ispred mene. – Zbog čega? Šta sam ti ja učinila?
- Zameram ti što se družiš sa njom, takvom. Za razliku od nje, ti si …DAMA.
Kada sam ugledao izraz devojčinog lica u tom trenutku, pomislio sam da će se istopiti. Toliko se raznežila da sam bio siguran da bi skočila u bunar da sam to tražio od nje.
A tada je njena drugarica ponovo stupila na scenu.
- Hajdemo dalje odavde – rekla je i grubo je povukla za ruku.
- Stani – usprotivio sam se zaustavivši lepoticu, uhvativši je za drugu ruku.
Bila je razapeta između njene drugarice i mene.
Osetio sam potrebu da stanem na kraj drskosti debele devojke – Ona ti nudi vucaranje sa jednog mesta na drugo – rekao sam devojci dok me je čežnjivo gledala. – A ja ti nudim romantičnu šetnju pored reke…Zašta ćeš se odlučiti? – upitao sam, nasmesivši se što sam nežnije umeo.
Devojka se okrenula ka svojoj drugarici i rekla:
- Vesna, …videćemo se sutra.
Uhvatio sam devojku za ruku i pobednički prodefilovao ispred njene drugarice, Vesne.
- Sutra ili malo sutra? – rekao sam joj na izlasku iz diska.
Devojka i ja smo se uskoro našli na savskom keju. Bilo je vreme da saznam njeno ime.
- Kako se zoveš? – upitao sam dok smo šetali kroz prijatnu noć.
- Zar ti neznaš kako se ja zovem? – pogledala me je ispitivački. – Zar ti je tako malo značio naš prošli susret? – našalila se. Bio je to dobar znak. Nestalo je njene nervoze koju je pokazivala svaki put kada smo se sreli.
- Izgleda da sam te stvarno pomešao sa nekom drugom.
- Da li ti je žao što nisam ta devojka? – osetila je potrebu da pita.
- Drago mi je što više nisi ona uplašena srna kojoj sam reči morao da čupam iz usta. Drago mi je što si se opustila. U prvi mah si mi delovala suviše stidljivo – rekao sam dok smo se spuštali niz kej ka centru grada,
- Kao prvo, moje ime je Sanja – rekla je uhvativši me pod ruku. – A kao drugo, ja i jesam stidljiva. Ali…ti si pomogao da srušim zidove u svojoj glavi…Zidove izmedju kojih sam živela toliko dugo – priznala je i blago me stisnula za mišicu.
- Ponekad imam takav uticaj na žene – rekoh šeretski. – Sada ću ti pokazati šta je učinila devojka koju sam ja, takođe, pomogao da sruši zidove oko sebe.
- Zar se to može videti?
- Naravno. Pogledaj i sama – rekoh i pokazah joj na ruševine u iskopinama Sirmiuma, pored kojih smo prolazili. Iskopinama nekadašnje prestonice Rimske imperije.
- Te ruševine je napravila devojka kojoj si ti pomogao da sruši zidove oko sebe? – upitala je Sanja, slatko se nasmešivši.
- Da.
- Nisam znala da imaš takav uticaj na žene.
- Sutra ili malo sutra? – rekao sam joj na izlasku iz diska.
Devojka i ja smo se uskoro našli na savskom keju. Bilo je vreme da saznam njeno ime.
- Kako se zoveš? – upitao sam dok smo šetali kroz prijatnu noć.
- Zar ti neznaš kako se ja zovem? – pogledala me je ispitivački. – Zar ti je tako malo značio naš prošli susret? – našalila se. Bio je to dobar znak. Nestalo je njene nervoze koju je pokazivala svaki put kada smo se sreli.
- Izgleda da sam te stvarno pomešao sa nekom drugom.
- Da li ti je žao što nisam ta devojka? – osetila je potrebu da pita.
- Drago mi je što više nisi ona uplašena srna kojoj sam reči morao da čupam iz usta. Drago mi je što si se opustila. U prvi mah si mi delovala suviše stidljivo – rekao sam dok smo se spuštali niz kej ka centru grada,
- Kao prvo, moje ime je Sanja – rekla je uhvativši me pod ruku. – A kao drugo, ja i jesam stidljiva. Ali…ti si pomogao da srušim zidove u svojoj glavi…Zidove izmedju kojih sam živela toliko dugo – priznala je i blago me stisnula za mišicu.
- Ponekad imam takav uticaj na žene – rekoh šeretski. – Sada ću ti pokazati šta je učinila devojka koju sam ja, takođe, pomogao da sruši zidove oko sebe.
- Zar se to može videti?
- Naravno. Pogledaj i sama – rekoh i pokazah joj na ruševine u iskopinama Sirmiuma, pored kojih smo prolazili. Iskopinama nekadašnje prestonice Rimske imperije.
- Te ruševine je napravila devojka kojoj si ti pomogao da sruši zidove oko sebe? – upitala je Sanja, slatko se nasmešivši.
- Da.
- Nisam znala da imaš takav uticaj na žene.
Zaustavili smo se ispred ograde koja je okruživala iskopine.
A tada sam se nagnuo ka Sanji i poljubio je.
Ljubili smo se strasno pored ruševina nekadašnje imperije.
Sanja je dala svoj veliki doprinos strastvenosti našeg poljubca. Nije više bilo ni traga od njene stidljivosti.
“Da li je ona glumila u kafiću? Glumila svoju stidljivost?”, zapitao sam se u tim trenutcima.
Pa, šta i da jeste! Sve je dozvoljeno u ljubavi i ratu.
Odlučio sam da se provozamo mojim autom kroz grad. Uskoro smo se našli na parking na kojem obično parkiram auto kada izađem u provod.
Prišao sam autu i počeo da otkljucavam vrata sa suvozačke strane.
- Šta to radiš? – upitala je Sanja.
- Želim da ti otvorim vrata – objasnio sam.
- Aha, to. Ja sam se uplašila da si mislio da meni prepustiš vožnju.
Kada sam otključao vrata, otvorio sam ih i blago se naklonio ka Sanji.
- Madam, izvolite u vašu kočiju – našalio sam se.
Sanja je ušla u auto, a ja sam krenuo ka svojim vratima. Primetio sam da je Sanja otključala vrata umesto mene podigavši dugme. To me je podsetilo na scene iz jednog filma kojeg sam nedavno gledao.
- Hvala ti što si mi otključala vrata, Sanja.
- Nema na čemu, Bane.
- Taj tvoj gest me je podsetio na jedan film sa Robert de Nirom u glavnoj ulozi.
- Moj gest?
- Da. Radilo se o tome da je jednog junaka u filmu posavetovao stariji čovek da ako mu devojka na prvom sastanku otključa vrata kao ti meni malopre, to je jasan znak da je ta devojka ona prava.
- Ona prava?
- Da. Prava devojka za njega.
- Da li si ti sada mene stavio na taj test, Bane?
- Test?
- Da. Da vidiš da li sam prava devojka za tebe.
- Svi pokazatelji ukazuju da bi ti mogla biti ona prava.
- Nadam se da se ne oslanjaš samo na rezultate testa.
- Ja tebe nisam ni stavljao na test. Samo sam se setio scene Iz onog filma. A ocenu o tome da li si ti ona prava doneću na osnovu ličnih utisaka. Tu nauka ne pomaže.
A tada sam se nagnuo ka Sanji i poljubio je.
Ljubili smo se strasno pored ruševina nekadašnje imperije.
Sanja je dala svoj veliki doprinos strastvenosti našeg poljubca. Nije više bilo ni traga od njene stidljivosti.
“Da li je ona glumila u kafiću? Glumila svoju stidljivost?”, zapitao sam se u tim trenutcima.
Pa, šta i da jeste! Sve je dozvoljeno u ljubavi i ratu.
Odlučio sam da se provozamo mojim autom kroz grad. Uskoro smo se našli na parking na kojem obično parkiram auto kada izađem u provod.
Prišao sam autu i počeo da otkljucavam vrata sa suvozačke strane.
- Šta to radiš? – upitala je Sanja.
- Želim da ti otvorim vrata – objasnio sam.
- Aha, to. Ja sam se uplašila da si mislio da meni prepustiš vožnju.
Kada sam otključao vrata, otvorio sam ih i blago se naklonio ka Sanji.
- Madam, izvolite u vašu kočiju – našalio sam se.
Sanja je ušla u auto, a ja sam krenuo ka svojim vratima. Primetio sam da je Sanja otključala vrata umesto mene podigavši dugme. To me je podsetilo na scene iz jednog filma kojeg sam nedavno gledao.
- Hvala ti što si mi otključala vrata, Sanja.
- Nema na čemu, Bane.
- Taj tvoj gest me je podsetio na jedan film sa Robert de Nirom u glavnoj ulozi.
- Moj gest?
- Da. Radilo se o tome da je jednog junaka u filmu posavetovao stariji čovek da ako mu devojka na prvom sastanku otključa vrata kao ti meni malopre, to je jasan znak da je ta devojka ona prava.
- Ona prava?
- Da. Prava devojka za njega.
- Da li si ti sada mene stavio na taj test, Bane?
- Test?
- Da. Da vidiš da li sam prava devojka za tebe.
- Svi pokazatelji ukazuju da bi ti mogla biti ona prava.
- Nadam se da se ne oslanjaš samo na rezultate testa.
- Ja tebe nisam ni stavljao na test. Samo sam se setio scene Iz onog filma. A ocenu o tome da li si ti ona prava doneću na osnovu ličnih utisaka. Tu nauka ne pomaže.
Posle kratke vožnje autom po gradu, odvezli smo se do savskog keja.
Zaustavio sam se nekoliko metara od obale.
Romantična atmosfera letnje večeri, obasjane mesečevim zracima, probudila je u meni strasti. Nagnu sam se ka Sanji i poljubio.
Sanja me je grlila i strasno privlačila uz sebe.
- Sada bih ja htela da pojedem tebe. Toliko si me sladak – rekla je odmaknuvši se od mene za trenutak.
- Ja sam jednom rukom posegao za polugom za spuštanje sedišta na kojem je Sanja sedela. Spustio sam sedište i polegao Sanju. Polako sam zavlačio ruku ispod njene suknje. Milovao sam njene tople butine, gurajući ruku u međunozje.
A tada je Sanja zaustavila moju ruku. Pogledala me je neodlučno. Ipak, nešto u mom pogledu joj je ulilo poverenje. Samo tako mogu da protumačim njen postupak da mi pusti ruku i da mi dozvoli da je milujem između nogu.
Svlačio sam njene gaćice polako, pažljivo. Nisam znao kako ce reagavati na moju nameru da vodim ljubav sa njom.
Sanja me je čežnjivo gledala. Bilo je očigledno da je odlučila da mi se “preda” u potpunosti. Počela je da mi svlači košulju.
Uzdigao sam se od Sanje i skinuo pantalone, do kolena. Namestio sam se između njenih nogu. Pažljivo sam prodro u nju.
Sanja je tiho zajecala osetivši me duboko u sebi. Zagrlila me je i privlačila ka sebi, priljubivši svoje ustreptalo telo uz moje.
Ulazio sam u nju sve brže, koliko mi je to dozvolio komoditet auta.
Naši glasni jecaji zadovoljstva, ispunjavali su unutrašnjost automobila.
Nakon mnogo nezaboravnih trenutaka provedenih u Sanjinom strasnom zagrljaju, ispunjavao sam njeno telo toplinom…
- Bane, da li se sećaš onog filma na koji si mi ukazao u toku večeri? – upitala je Sanja nešto kasnije dok smo ležali na sedištu auta.
- Onog sa Robert de Nirom i testom? Da, sećam se. Šta je sa njim?
- I ja sam ga gledala ranije. Setila sam se testa iz filma u trenutku kada si meni prvoj otvorio vrata auta.
- Zašto mi nisi rekla da si gledala taj film?
- Zašto me nisi pitao?
- Da li si mi zbog tog testa otvorila vrata?
- Otvorila sam ti vrata jer sam znala da si ti onaj pravi muškarac za mene.
- Nisi pogrešila…mnogo – rekao sam poljubivši je u čelo.
Zaustavio sam se nekoliko metara od obale.
Romantična atmosfera letnje večeri, obasjane mesečevim zracima, probudila je u meni strasti. Nagnu sam se ka Sanji i poljubio.
Sanja me je grlila i strasno privlačila uz sebe.
- Sada bih ja htela da pojedem tebe. Toliko si me sladak – rekla je odmaknuvši se od mene za trenutak.
- Ja sam jednom rukom posegao za polugom za spuštanje sedišta na kojem je Sanja sedela. Spustio sam sedište i polegao Sanju. Polako sam zavlačio ruku ispod njene suknje. Milovao sam njene tople butine, gurajući ruku u međunozje.
A tada je Sanja zaustavila moju ruku. Pogledala me je neodlučno. Ipak, nešto u mom pogledu joj je ulilo poverenje. Samo tako mogu da protumačim njen postupak da mi pusti ruku i da mi dozvoli da je milujem između nogu.
Svlačio sam njene gaćice polako, pažljivo. Nisam znao kako ce reagavati na moju nameru da vodim ljubav sa njom.
Sanja me je čežnjivo gledala. Bilo je očigledno da je odlučila da mi se “preda” u potpunosti. Počela je da mi svlači košulju.
Uzdigao sam se od Sanje i skinuo pantalone, do kolena. Namestio sam se između njenih nogu. Pažljivo sam prodro u nju.
Sanja je tiho zajecala osetivši me duboko u sebi. Zagrlila me je i privlačila ka sebi, priljubivši svoje ustreptalo telo uz moje.
Ulazio sam u nju sve brže, koliko mi je to dozvolio komoditet auta.
Naši glasni jecaji zadovoljstva, ispunjavali su unutrašnjost automobila.
Nakon mnogo nezaboravnih trenutaka provedenih u Sanjinom strasnom zagrljaju, ispunjavao sam njeno telo toplinom…
- Bane, da li se sećaš onog filma na koji si mi ukazao u toku večeri? – upitala je Sanja nešto kasnije dok smo ležali na sedištu auta.
- Onog sa Robert de Nirom i testom? Da, sećam se. Šta je sa njim?
- I ja sam ga gledala ranije. Setila sam se testa iz filma u trenutku kada si meni prvoj otvorio vrata auta.
- Zašto mi nisi rekla da si gledala taj film?
- Zašto me nisi pitao?
- Da li si mi zbog tog testa otvorila vrata?
- Otvorila sam ti vrata jer sam znala da si ti onaj pravi muškarac za mene.
- Nisi pogrešila…mnogo – rekao sam poljubivši je u čelo.