SRODNA DUŠA
Stariji ljudi kažu da svako od nas ima svoju srodnu dušu, negde na ovoj planeti, i da je tražimo veći deo svog života. Ipak, malo je onih kojima je uspelo da je pronađu. Oni kojima je to uspelo, kažu da su osetili bliskost srodne duše čim su se sreli.
Meni se to desilo jedne tople julske večeri, pre nekoliko godina.
Moji drugovi, Guja, Neša i ja smo te večeri krenuli u grad, nadajućI se burnom provodu. Posle duge šetnje i obilaska skoro svake diskoteke i kafića u gradu, odlučili smo se da sednemo u baštu jednog restorana.
- Jebo te, ne osećam noge – požalio se Guja. – Zajebi ovu šetnju, ja ne idem nikuda odavde.
- I ne treba da idemo odavde – uzvratio je Neša. – Da li ste primetili koliko je dobrih riba u bašti? – reče ushićeno gledajućI oko sebe. – Je l tako, Bane?
- Aaa, aha...- uzvratih kratko, kroz nos.
- Aaa,aha?!...Kakav ti je to odgovor? Šta se dešava sa tobom?
- Ništa…ništa, samo…upravo sam ugledao jedno mače. Mače koje će večeras da prede u mom zagrljaju…bar se nadam – rekoh pokazujućI ka lepoj plavokosoj devojci koja je sedela u unutrašnjosti restorana i pila Coca-Colu.
- Imaš dobar ukus – reče Neša. – Ipak, ne bih ti preporučio da se upuštaš u avanturu sa Vesnom. Ona je poznata po tome što jede muškarce za večeru.
- Vesna će večeras da dobije specijalitet kuće! – uzvratih samouvereno, više hvalisavo. Međutim, imao sam neki predosećaj!
- Izvinite me na trenutak – rekao sam drugovima, ustao sa stolice i krenuo ka Vesni, rešen da je upoznam.
Barska stolica pored nje bila je, srećom, prazna. Iskoristio sam tu pogodnost i seo. Naslonio sam se na šank i okrenuo se ka Vesni. Stavih ruku na usta i tiho se nakašljah u pokušaju da joj privučem pažnju.
Od Vesne, ni znaka. Sedi za šankom i gleda u jednu tačku. Kao da je u mislima odlutala čak do Australije.
Nakašljah se još jednom, ali ovoga puta, dodatno, laktom je blago drmnuh po ruci, k'o slučajno.
Vesna se tek sada trgla i okrenula ka meni. Iskoristih taj trenutak da joj uputim svoj zavodnički pogled zaslađen šmekerskim smeškom.
Meni se to desilo jedne tople julske večeri, pre nekoliko godina.
Moji drugovi, Guja, Neša i ja smo te večeri krenuli u grad, nadajućI se burnom provodu. Posle duge šetnje i obilaska skoro svake diskoteke i kafića u gradu, odlučili smo se da sednemo u baštu jednog restorana.
- Jebo te, ne osećam noge – požalio se Guja. – Zajebi ovu šetnju, ja ne idem nikuda odavde.
- I ne treba da idemo odavde – uzvratio je Neša. – Da li ste primetili koliko je dobrih riba u bašti? – reče ushićeno gledajućI oko sebe. – Je l tako, Bane?
- Aaa, aha...- uzvratih kratko, kroz nos.
- Aaa,aha?!...Kakav ti je to odgovor? Šta se dešava sa tobom?
- Ništa…ništa, samo…upravo sam ugledao jedno mače. Mače koje će večeras da prede u mom zagrljaju…bar se nadam – rekoh pokazujućI ka lepoj plavokosoj devojci koja je sedela u unutrašnjosti restorana i pila Coca-Colu.
- Imaš dobar ukus – reče Neša. – Ipak, ne bih ti preporučio da se upuštaš u avanturu sa Vesnom. Ona je poznata po tome što jede muškarce za večeru.
- Vesna će večeras da dobije specijalitet kuće! – uzvratih samouvereno, više hvalisavo. Međutim, imao sam neki predosećaj!
- Izvinite me na trenutak – rekao sam drugovima, ustao sa stolice i krenuo ka Vesni, rešen da je upoznam.
Barska stolica pored nje bila je, srećom, prazna. Iskoristio sam tu pogodnost i seo. Naslonio sam se na šank i okrenuo se ka Vesni. Stavih ruku na usta i tiho se nakašljah u pokušaju da joj privučem pažnju.
Od Vesne, ni znaka. Sedi za šankom i gleda u jednu tačku. Kao da je u mislima odlutala čak do Australije.
Nakašljah se još jednom, ali ovoga puta, dodatno, laktom je blago drmnuh po ruci, k'o slučajno.
Vesna se tek sada trgla i okrenula ka meni. Iskoristih taj trenutak da joj uputim svoj zavodnički pogled zaslađen šmekerskim smeškom.
- Dobro veče, ja sam Bane – rekoh i usput pružih ruku ka njoj.
- Ime je moje, a sve ostalo pripada tebi! – dodah, usne razvukavšI u osmeh još više.
Vesna mi uputi jedan nezainteresovan pogled - u tom trenu se osetih bezvredan - a zatim okrete glavu na drugu stranu.
- Hvala, ne skupljam škart – reče udostojivši se da nešto kaže. Bolje da nije!
- Verujem da se ovde radi o greški, ja sam prvoklasna roba – pokušah da se našalim iako me je njena uvreda pogodila pravo u srce.
Vesna me ponovo pogleda, ovog puta preko ramena, i reče:
- Da nisi toliko lajav, možda bi mogao da prođeš kao simpatičan…ali nikako prvoklasan!
- Kada me budeš bolje upoznala shvatićeš da grešiš. Dozvoli da ti platim piće- nisam odustajao.
- Lepo od tebe. Ipak, to nije potrebno – rekla je nešto prijatnijim tonom. – Osim toga, čekam jednog muškarca.
- Onda imaš sreće što sam se ja pojavio.
- Ne, mislila sam, čekam drugog muškarca.
- Ne verujem da takav muškarac postoji, a i ako postoji, onda on nije pravi muškarac. Pravi muškarac ne bi dozvolio da ga čeka jedna tako lepa devojka.
- Hm, čovek sa odgovorom za sve – uzvrati ona, sada već sa smeškom. – Reci mi, molim te, da li takav nastup prolazi kod devojaka.
- Ne znam. Odgovor na to pitanje mora ću da baziram na osnovu tvog reagovanja na moj “nastup”. Dakle, šta kažeš: Da li ovakav nastup prolazi kod tebe?
- Ni slučajno! – uzvrati ona drčno. Od svega što si mi do sada rekao jedino što može da prođe je “dobro veče”, sve ostalo je samo glupo hvalisanje – nije imala milosti, ni malo!
- U redu, vidim da moj nastup ne prolazi – rekoh razočarano. – Ipak, pre nego što se udaljim, želim da mi kažeš još samo ovo - blago se nagnuh ka njoj.
- Svhatam da ti se ne sviđam, to je stvar tvog ukusa. Ti se meni sviđaš ali, to je moj problem. Nikada te ranije nisam video ali imam neki čudam osećaj, kao da se već dugo poznajemo - rekoh i nežno je pomilovah po nadlaktici... - Ti si lepa devojka, a to za mene, inače, predstavlja otežavajuću okolnost da priđem devojci. Obično, kad priđem lepoj devojci, imam tremu, nervozu. Lepota devojke me razoruža, čini me ranjivim jer osećam slabost prema njoj. Međutim, kada sam tebi prilazio, taj osećaj nije postojao. Osetio sam nešto drugo, kao da se godinama poznajemo. Nije bilo treme i nervoze, samo snažna želja da te bolje upoznam. Osetio sam kao da nas dvoje moramo da budemo zajedno…Još uvek ne verujem da me osećaj vara. Ipak, predpostavljam da mi je tajming loš. Ti večeras očigledno nisi raspoložena za nova poznanstva…Eto, tek toliko da znaš šta osećam, ako te uopšte interesuje. Sada idem, ali se nadam da će mo se drugi put bolje upoznati- rekao sam, okrenuo se i krenuo napolje.
- Ime je moje, a sve ostalo pripada tebi! – dodah, usne razvukavšI u osmeh još više.
Vesna mi uputi jedan nezainteresovan pogled - u tom trenu se osetih bezvredan - a zatim okrete glavu na drugu stranu.
- Hvala, ne skupljam škart – reče udostojivši se da nešto kaže. Bolje da nije!
- Verujem da se ovde radi o greški, ja sam prvoklasna roba – pokušah da se našalim iako me je njena uvreda pogodila pravo u srce.
Vesna me ponovo pogleda, ovog puta preko ramena, i reče:
- Da nisi toliko lajav, možda bi mogao da prođeš kao simpatičan…ali nikako prvoklasan!
- Kada me budeš bolje upoznala shvatićeš da grešiš. Dozvoli da ti platim piće- nisam odustajao.
- Lepo od tebe. Ipak, to nije potrebno – rekla je nešto prijatnijim tonom. – Osim toga, čekam jednog muškarca.
- Onda imaš sreće što sam se ja pojavio.
- Ne, mislila sam, čekam drugog muškarca.
- Ne verujem da takav muškarac postoji, a i ako postoji, onda on nije pravi muškarac. Pravi muškarac ne bi dozvolio da ga čeka jedna tako lepa devojka.
- Hm, čovek sa odgovorom za sve – uzvrati ona, sada već sa smeškom. – Reci mi, molim te, da li takav nastup prolazi kod devojaka.
- Ne znam. Odgovor na to pitanje mora ću da baziram na osnovu tvog reagovanja na moj “nastup”. Dakle, šta kažeš: Da li ovakav nastup prolazi kod tebe?
- Ni slučajno! – uzvrati ona drčno. Od svega što si mi do sada rekao jedino što može da prođe je “dobro veče”, sve ostalo je samo glupo hvalisanje – nije imala milosti, ni malo!
- U redu, vidim da moj nastup ne prolazi – rekoh razočarano. – Ipak, pre nego što se udaljim, želim da mi kažeš još samo ovo - blago se nagnuh ka njoj.
- Svhatam da ti se ne sviđam, to je stvar tvog ukusa. Ti se meni sviđaš ali, to je moj problem. Nikada te ranije nisam video ali imam neki čudam osećaj, kao da se već dugo poznajemo - rekoh i nežno je pomilovah po nadlaktici... - Ti si lepa devojka, a to za mene, inače, predstavlja otežavajuću okolnost da priđem devojci. Obično, kad priđem lepoj devojci, imam tremu, nervozu. Lepota devojke me razoruža, čini me ranjivim jer osećam slabost prema njoj. Međutim, kada sam tebi prilazio, taj osećaj nije postojao. Osetio sam nešto drugo, kao da se godinama poznajemo. Nije bilo treme i nervoze, samo snažna želja da te bolje upoznam. Osetio sam kao da nas dvoje moramo da budemo zajedno…Još uvek ne verujem da me osećaj vara. Ipak, predpostavljam da mi je tajming loš. Ti večeras očigledno nisi raspoložena za nova poznanstva…Eto, tek toliko da znaš šta osećam, ako te uopšte interesuje. Sada idem, ali se nadam da će mo se drugi put bolje upoznati- rekao sam, okrenuo se i krenuo napolje.
Veoma sam se razočarao razvojem situacije. Bio sam već na prvoj stepenici na izlazu iz restorana kada sam čuo da me neko doziva. Glas je dolazio iz restorana. Okrenuo sam se i tada ugledao Vesnu kako me pokretom ruke poziva de se vratim.
“Nije se udostojila ni da ustane.”, bilo je prvo što sam pomislio. Ipak, nisam mogao da odbijem njen poziv. Sve ono što sam joj rekao, bilo je istina.
Prišao sam joj.
- Bane,…izvini što sam bila gruba prema tebi – rekla je, ljupko se osmehnuvši. – Nisi raslužio – pažljivo me je gledala , kao da razmišlja, šta da radi sa mnom.
“Razmišlja da li da me pojede za večeru”, prisetih se Nešinog komentara .
- Ja sam Vesna – rekla je i pružila ruku.
Pažljivo stisnuh njenu šaku u svojoj, pažljivo, ali muški.
- Ja sam Bane. Ali to već znaš.
- Da, to ime je tvoje, a sve ostalo pripada meni – uzvratila je šalom.
- Pa, kako bi bilo da sada popijem piće? – upitah.
- Ne znam…nekako…ne ostaje mi se ovde. Da odemo na neko drugo mesto?
Naravno, to mi u potpunosti odgovaralo, da budemo sami, da se bolje upoznamo, a onda, ko zna...
Ipak, odlučih da prvo nešto proverim:
- A šta je sa onim muškarcem kojeg čekaš?
- Bio si u pravu. To nije pravi muškarac kad je dozvolio da…ma, znaš već šta si rekao. Imam osećaj da je pravi muškarac pored mene – rekla je zavodnički se nasmejavšI i dodala: - Molim te, nemoj da se osećaš kao zamena. Pa, do večeras te nisam ni poznavala.
- Nema problema…Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane! A meni je večeras svanulo sa tobom – uzvratih šeretski!
Izašli smo iz restorana i pošli ka centru grada. Pričali smo kao da se dugo poznajemo. Tako smo stigli i do savskog keja.
“Nije se udostojila ni da ustane.”, bilo je prvo što sam pomislio. Ipak, nisam mogao da odbijem njen poziv. Sve ono što sam joj rekao, bilo je istina.
Prišao sam joj.
- Bane,…izvini što sam bila gruba prema tebi – rekla je, ljupko se osmehnuvši. – Nisi raslužio – pažljivo me je gledala , kao da razmišlja, šta da radi sa mnom.
“Razmišlja da li da me pojede za večeru”, prisetih se Nešinog komentara .
- Ja sam Vesna – rekla je i pružila ruku.
Pažljivo stisnuh njenu šaku u svojoj, pažljivo, ali muški.
- Ja sam Bane. Ali to već znaš.
- Da, to ime je tvoje, a sve ostalo pripada meni – uzvratila je šalom.
- Pa, kako bi bilo da sada popijem piće? – upitah.
- Ne znam…nekako…ne ostaje mi se ovde. Da odemo na neko drugo mesto?
Naravno, to mi u potpunosti odgovaralo, da budemo sami, da se bolje upoznamo, a onda, ko zna...
Ipak, odlučih da prvo nešto proverim:
- A šta je sa onim muškarcem kojeg čekaš?
- Bio si u pravu. To nije pravi muškarac kad je dozvolio da…ma, znaš već šta si rekao. Imam osećaj da je pravi muškarac pored mene – rekla je zavodnički se nasmejavšI i dodala: - Molim te, nemoj da se osećaš kao zamena. Pa, do večeras te nisam ni poznavala.
- Nema problema…Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane! A meni je večeras svanulo sa tobom – uzvratih šeretski!
Izašli smo iz restorana i pošli ka centru grada. Pričali smo kao da se dugo poznajemo. Tako smo stigli i do savskog keja.
Bili smo negde u blizini pešačkog mosta kada sam je blago, pažljivo, uhvatio za ruku i zaustavio. Stao sam ispred nje, nagnuo se ka njoj i nežno je poljubio. Zaglio sam je i privukao ka sebi.
Vesna mi je uzvratila poljubac. Njene ruke , našle su se oko mog vrata. Njeno telo je treperilo u mom zagrljaju. Prijalo mi je što sam izazvao tako snažnu reakciju kod nje, baš kao i ona kod mene.
- Želim te Bane – reče uzdišućI duboko. – Izvini, ovo mi se nije nikada desilo…da nekoga tako poželim…nekoga koga sam tek upoznala – govorila je isprekidano, kao da se bori da dođe do daha. – Možda zaista Ima nečega u onome što si rekao u restoranu.
- Želim i ja tebe, Vesna. Od prvog momenta, osetio sam da postoji neka nevidljiva veza između nas dvoje – rekoh, snažno je stiskajućI uz sebe.
- Hajdemo kod mene. Tamo će nam biti ugodnije…rekla je i, ne čekajućI odgovor, uhvatila me je za ruku i povela ka obližnjem neselju.
Bio sam potpuno zatečen…i veoma radostan u tom trenu.
Vesna mi je uzvratila poljubac. Njene ruke , našle su se oko mog vrata. Njeno telo je treperilo u mom zagrljaju. Prijalo mi je što sam izazvao tako snažnu reakciju kod nje, baš kao i ona kod mene.
- Želim te Bane – reče uzdišućI duboko. – Izvini, ovo mi se nije nikada desilo…da nekoga tako poželim…nekoga koga sam tek upoznala – govorila je isprekidano, kao da se bori da dođe do daha. – Možda zaista Ima nečega u onome što si rekao u restoranu.
- Želim i ja tebe, Vesna. Od prvog momenta, osetio sam da postoji neka nevidljiva veza između nas dvoje – rekoh, snažno je stiskajućI uz sebe.
- Hajdemo kod mene. Tamo će nam biti ugodnije…rekla je i, ne čekajućI odgovor, uhvatila me je za ruku i povela ka obližnjem neselju.
Bio sam potpuno zatečen…i veoma radostan u tom trenu.
Počeli smo da se ljubimo čim smo ušli u njen stan. Ljubio sam je po licu, vratu. Polako sam otkopčavao dugmad na njenoj bluzi. Moji prsti su potražili kopču na njenom grudnjaku. Još više sam se uzbudio kada sam ugledao njene zanosne grudi. Drhtavim rukama, počeo sam da ih milujem.
Vesna me je povela u sobu. Spustila se na krevet i oslobodila ostatka odeće.
Svukao sam odeću sa sebe a zatim legao pored nje. Gledajući njeno zanosno telo, dobio sam jaku želju da izljubim svaki njegov deo, od glave do pete. Moje usne, nežno su dodirivale njenu nežnu kožu, ispitivale najintimnije delov tog savršenstva majke prirode.
Vesna je bila vidno uzbuđena. Njene ruke milovale su moju kosu, vrat, ramena. U trenutku kada su nam se usne spojile, strasno me je poljubila.
Njene noge, uplele su se oko mog struka privlačećI me na svoje ustreptalo telo. Nekoliko minuta kasnije, doživeli smo strastan vrhunac, erupciju snažnih osećanja. Soba je odzvanjala našim uzdasima.
Zagrljeni, ležali smo na krevetu kada me je poljubila i rekla:
- Bane, nikada nisam ovaku uživala…i, želim još nešto da znaš. Možda ćeš čuti svakojake priče o meni. Znam da me prati reputacija devojke koja često menja muškarce. To nije istina…Pripisuju mi se veze sa muškarcima koje jedva da i poznajem. Svi misle da sam uobražena, a ja ustvari odbijam muškarce da bi se oslobodila takvih glasina. Uglavnom mi prilaze neki idioti koji u meni vide laku žensku, dok me se dobri frajeri plaše – pričala je ležećI na mojim grudima. – Nemaš pojma kakvi su se sve kreteni lepili za mene. Evo, ti na primer…
- O, baš ti hvala! Nije trebalo…
- Ne, ne, nisam tako mislila…ha, ha, ha, nisi mi dozvolio da završim. Htela sam da kažem da si ti jedini normalan muškarac koji mi je prišao. Kada sam te ugledala, pomislila sam: Dobar frajer a ne ustručava se da mi priđe?! Tu nešto nije u redu. Mora da postoji neka caka, ili je onaj pravi, ili je pijan pa tražI vezu za jednu noć…Kada sam shvatila da nisi pijan, bio si vredan moje pažnje, a kada si mi ispričao ono o osećanjima, bila sam tvoja – rekla je i poljubila me.
Ja sam ćutao. Shvatio sam da mi se ispoveda, ali nisam znao kako da je utešim. Uostalom, kako utešiti nekog ko je tužan zato što je savršen. Mogao sam samo da je volim.
To sam i učinio.
Vesna me je povela u sobu. Spustila se na krevet i oslobodila ostatka odeće.
Svukao sam odeću sa sebe a zatim legao pored nje. Gledajući njeno zanosno telo, dobio sam jaku želju da izljubim svaki njegov deo, od glave do pete. Moje usne, nežno su dodirivale njenu nežnu kožu, ispitivale najintimnije delov tog savršenstva majke prirode.
Vesna je bila vidno uzbuđena. Njene ruke milovale su moju kosu, vrat, ramena. U trenutku kada su nam se usne spojile, strasno me je poljubila.
Njene noge, uplele su se oko mog struka privlačećI me na svoje ustreptalo telo. Nekoliko minuta kasnije, doživeli smo strastan vrhunac, erupciju snažnih osećanja. Soba je odzvanjala našim uzdasima.
Zagrljeni, ležali smo na krevetu kada me je poljubila i rekla:
- Bane, nikada nisam ovaku uživala…i, želim još nešto da znaš. Možda ćeš čuti svakojake priče o meni. Znam da me prati reputacija devojke koja često menja muškarce. To nije istina…Pripisuju mi se veze sa muškarcima koje jedva da i poznajem. Svi misle da sam uobražena, a ja ustvari odbijam muškarce da bi se oslobodila takvih glasina. Uglavnom mi prilaze neki idioti koji u meni vide laku žensku, dok me se dobri frajeri plaše – pričala je ležećI na mojim grudima. – Nemaš pojma kakvi su se sve kreteni lepili za mene. Evo, ti na primer…
- O, baš ti hvala! Nije trebalo…
- Ne, ne, nisam tako mislila…ha, ha, ha, nisi mi dozvolio da završim. Htela sam da kažem da si ti jedini normalan muškarac koji mi je prišao. Kada sam te ugledala, pomislila sam: Dobar frajer a ne ustručava se da mi priđe?! Tu nešto nije u redu. Mora da postoji neka caka, ili je onaj pravi, ili je pijan pa tražI vezu za jednu noć…Kada sam shvatila da nisi pijan, bio si vredan moje pažnje, a kada si mi ispričao ono o osećanjima, bila sam tvoja – rekla je i poljubila me.
Ja sam ćutao. Shvatio sam da mi se ispoveda, ali nisam znao kako da je utešim. Uostalom, kako utešiti nekog ko je tužan zato što je savršen. Mogao sam samo da je volim.
To sam i učinio.